sve je relativno!

Namjerno sam počela s ovakvim naslovom. Ovaj put ne kako bih sakupila komentare ili kako biste mi „kliknuli“ na blog…nego iz drugog razloga.

Koliko puta ste se uhvatili da kupujete novine ili čitate neki tekst na web portalima, ili pak čekate cijeli Dnevnik kako biste napokon čuli o vijestima koje vas zanimaju, upravo zbog šokantnih naslova? Meni se to dogodilo bezbroj puta. Česti primjeri su: „Pero „zaklao“ Jovicu“, „Pao s kuće i polomio sve kosti“ i slično tome. To su naslovi od kojih vam se želudac prevrće, svaka dlaka na glavi nakostriješi.

Jednom prilikom kupila sam novine samo zato što je njihova naslovna stranica bila različita od ostalih…i onda je stiglo pravo zaprepaštenje, nakon „bačenog“ sitnog novca, ubrzo sam shvatila da je naslov bio skoro pa i veći od popratnog teksta. U tom trenutku preplavio me nevjerojatan osjećaj…nešto između bijesa/agresije/razočaranosti. Nije ni čudo što je naklada novina u Hrvatskoj tako mizerna kada jednostavno tekst ne vrijedi tih 7 kuna. Žalosno, ali istinito!

Međutim, pitanje je zbog čega mediji, prvenstveno mislim sada na tisak, posežu za takvim niskim sredstvima pridobivanja čitateljstva? Odgovor je vrlo jednostavan, a vjerojatno jasan i sedmogodišnjem djetetu: It’s all about the money!“ Prema tome, ne treba nas ni šokirati taj trend tabloidizacije. Vlasnicima trebaju vijesti koje su brze, šokantne i koje može „progutati“ cijela Hrvatska. Koga više briga za istraživačko novinarstvo kada sada možete gledati snimku mrtvog čovjeka čak 7 minuta. Pa hej, šta se to ne prodaje bolje?! Bolje gledati slike mrtvaca nego da otkrijemo ZAŠTO se taj gnjusan zločin uopće dogodio..evo, na to se svelo naše novinarstvo! Opet me uhvatio onaj ranije spomenuti osjećaj…

I istina je, 24 sata po ničemu nije gori od Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne Dalmacije i drugih „kvalitetnih“ novina. Nitko se nije podrobnije zabavio ozbiljnom tematikom, a najfriškiji primjeri  ubojstva Ivane Hodak i Pukanića, pokazuju da su tabloidi kod nas u velikom mahu. No, čini mi se da postoji još jedan razlog zbog čega su takve novine privlačnije. Od informacija koje nudi 24 sata ne boli vas glava. Rijetko kad se piše velikim krizama ili o poskupljenju brašna, ulja, benzina i pšenice..nego nas nastoje opustiti, zabaviti (ali i oglupiti) i to samo za 4 kune! Tako da priznajem, i ja pročitam vijesti o Britney Spears kada „ozbiljne  informacije“ me ne informiraju na kvalitetan način,a od svih tih šokova dođe mi da popijem Lekado.

Prema tome, nemojmo se čuditi trendu tabloidizacije. Mi smo jedan mali, ispačen i umoran narod koji će progutati ama baš svašta jer nam je dosadilo se boriti. To je žalosno, ali trenutno je tako..

Danas imam začuđujeće dobru vijest koja će sigurna sam zaintrigirati sve novinare ili studente novinarstva, a vjerujem i druge!

Navalom nasilja u Hrvatskoj koja se može itekako primjetiti ovih dana, Glas Istre odlučio je učiniti nešto čime će se usprotiviti ovakvim događanjima. Naime, u današnjem broju ovih novina umjesto Crne kronike odlučili su ostaviti dvije prazne stranice koje su upravo namijenjene toj rubrici te su napisali DOSTA!!!

Ovo je  prvi puta u povijesti Glasa Istre da su poduzeli takvu akciju, pa zbog toga im i ovim putem čestitam jer su pokazali u cijeloj ovoj priči sućut prema svojim poginulim kolegama. Također su protestitrali protiv šokantnih fotografija poginulih novinara koje su širom Hrvatske objavljene bez obzira na sve.

Nevjerojatno! Upravo sam htjela napisati jedan post o užasavajućim fotografijama koje, čini mi se, imaju kontra efekt na sve ovo. Je li etično objavljivati ovako nešto ili smo došli do te točke kada nas više nije birga zna ništa i nikoga nego samo do profita?? Možete samo zamisliti kako je kćerki Sari Pukanić koja je bila priseljena vidjeti svog mrtvog oca…posve očajno, pa se i usuđujem reći da novinari koji objavljuju neetične fotografije, osim što su nikakvi ljudi, pokazali su i koliko su loši u svojoj struci jer ne znaju razabrati granicu vijesti i privatnosti.

No, sve u svemu, drago mi je da se Glas Istre ( koji inače izbjegava objavljivati fotografije takvog sadržaja) odlučio  usprotiviti današnjem novinarstvu koji na tuđoj smrti pokušava debelo zaraditi. Izgleda da ipak ima nade, zar ne?? Možda  smo napokon došli do te kritične točke i  shvatili da ovako ne možemo dalje. Možda će se našoj struci ipak vratiti ugled koji zaslužuje. To je sve jedan veliki MOŽDA, ali drago mi je što se još uvijek mogu nadati.

Evo, kolege! Nadam se da sam vam uljepšala dan..jer meni je već predivan

Nevjerojatno! što drugo reći… Sigurna sam da ste i Vi, poštovani kolege i kolegice, tj. budući novinari, bili šokirani ovom viješću o ubojstvu Ive Pukanića i novinara Nike Franjića. Iako će  se o ovom stravičnom događaju naveliko pričati i pisati, ne bi bilo u redu da se i ja ne osvrnem na ovaj užas, koji sve više liči na vestern filmove u kojemu će sada Sander morati glumiti lokalnog šerifa, hvatajući opasne razbojnike.

Radi li se o mafijaškom obračunu u kojem je (možda) Pukanić bio upleten, ili pak je to posljedica rada u struki koja svakim danom seže do dna…ne znam, a u ovom trenutku to i nije najvažnije. Važno je spomenuti okolnosti u kojemu se sve ovo dogodilo. Usred dana, skoro pa bijelog, u samoj srži Zagreba, ispred vlastite redakcije, dvoje kolega tragično su nastradali. I što je najgore, u tom osvetničkom činu mogli su stradati i NEVINI prolaznici. Kako je rekao i Klauški u svom komentaru na Index.hr-u,  ovakvim obračunima mora se stati na kraj.

Moramo se zapitati, gdje sve ovo vodi? Funkcionari li ova država ili ovi fikusi na vlasti nemaju drugog posla osim kupovanja skupih satova i pljuvanja jedni po drugima? Žalosno je… A komentar našeg dragog dr. Ive jest: Hrvatska neće postati Bejrut!Ivo, zar u ovoj kritičnoj situaciji nemaš ništa pametnije za reći osim toga?!? Hrvatska je postala nesigurna zemlja u kojoj možeš ostati živ samo nekim božjim čudom. ( Mislim da ću se i večeras pomoliti za sebe, jer ako ne mogu računati na stručnost policije i političkog vrha, onda je bolje da se nadam da sam rođena pod sretnom zvijezdom!!).

Više nije dovoljno provoditi akcije Indeks kojima će se zamazati oči javnosti jer istina izlazi na vidjelo. Nekompetentnost Vlade i policije sve nas više straši, a mafija o kojoj se “ama baš ništa ne zna”, uzela je maha. Smiješno je da u našoj državi čak taj pojam mafije više zvuči kao apstraktan nego realan. A zašto? Jer na nas djeluje kao neka nevidljiva sila koja čini što god hoće, a naši životi ovise o njezinoj milosti, u ovom slučaju nemilosti.

I čak u ovom trenutku, kada bi se ovi na vlasti i opozicija napokon trebali ujediniti, oni ne mogu preko svojeg velikog ega i taštine. Ovdje prvenstveno mislim na gospona Čačića kojemu su odmah usta bila puna protiv Vlade. Istina je da je ova vlast nikakva, ali zar nemate nikakve sućuti prema poginulima već sebe morate gurati u prvi plan?! Grozno! Neka vas bude sram!

A što se tiče moći ove Vlade, sigurno je da je odavno opala. Ukoliko se vlast ne ujedini i ne pokuša to riješiti, ne preostaje ništa drugo nego Sanaderu dati nogu!

Tko zna, možda u ovoj maloj, neobrazovanoj zemlji punoj velikih egoista nađe se netko malo bolji i sposobniji…